Vrabac

(lat. Passer domesticus) Naseljen je u mnoge dijelove Europe i Azije. U Hrvatskoj i u nekim drugim zemljama obični vrabac se naziva i vrapcem pokućarom. U Americi vrapca nazivaju engleskim vrapcem kako bi ga razlikovali od autohtonog američkog vrapca.

Čovjek je namjerno ili slučajno ubijao vrapce, te ih istrijebio u Subsaharskoj Africi, Australiji, Novom Zelandu, u Južnoj i Sjevernoj Americi. No, nekoliko godina poslije te kampanje, vrapci su ponovno dovedeni u ista staništa.

Između 1850. i 1875. godine vrapci su uvedeni u Sjedinjene Američke Države, no mjerodavna tijela su, u razdoblju do 1883. godine, vrapce proglasila štetnom vrstom, pa ih je bilo zabranjeno uvoziti u Sjedinjene Američke Države.

U Kini su nakon 2. svjetskog rata proglasili vrabca štetočinom zbog istina povećanog broja populacije tih "letećih miševa" stradavali usjevi žitarica pa tako i glavne žitarice Azije riže te je u masovnom odstrijelu stradao nepoznat broj vabaca koji su dvije godine bili na meti praćki, zračnih pušaka, topova, mreža i drugih sredstava koji su bili korišteni za hvatanje i ubijanje. Seljaci i ostali lovci bili su plaćeni po broju ubijenih ptica te su neki i odlikovani za taj čin narodne hrabrosti. Kako se ispostavilo da je to najveća greška koju je netko napravio nad jednom životinjskom ptičijom vrstom pokazale su sljedeće godine u Kini kada je zbog najezde kukaca jer nije bilo dovoljno ptica koje se hrane istima po proračunima stradalo više usjeva nego bi se isto dogodilo za 10 godina najezde vrabaca. Valja napomenuti da je pri ovom odstrijelu vrabca zbog ne razlikovanja ptica stradalo i nepoznat broj drugih ptičijih vrsta.

Ljudi uglavnom ne mare za vrapce, a u nekim zemljama čak se i smatralo da vrapci prenose zaraze. Danas je poznato više od 12 vrsta domaćeg vrapca. Danas je domaći vrabac prisutan i kao kućni ljubimac kod nekih ljudi. Kada se "javlja", obično se glasa s "cheep", no kada cvrkuće i imitira glasa se pomoću dvostruke slične riječi "chiisck".